Dječak je iz školskog dvorišta pulske škole Kaštanjer bez gledanja istrčao na cestu za loptom ravno pod automobil u Stankovićevoj - samo su spora vožnja, prisebna vozačica i dobre kočnice bile razlog da je tragedija tog dana izbjegnuta. 

Kao očevici, u vozilu iza gospođe, također kočimo: sledila nam se krv u žilama. Srećom, promet je u tom trenutku bio slab...

Dječak - nema više od 10 godina - vjerojatno ni ne sluteći u kojoj je opasnosti i ne gledajući oko sebe, fokusiran samo na loptu uzima je s ceste i trčeći odlazi u školsko dvorište na sportski teren na kojem se igra s prijateljima.

Čekamo da evidentno potresena gospođa krene s automobilom nakon nekoliko sekundi koliko stoji posred dvotračne ceste i krećemo i mi.

Zaština mreža koja je postavljena iznad metalne ograde je dobrano već iskidana, a vrata na ogradi prema cesti otvorena su umjesto da su zaključana.

Nedugo nakon toga, u ponedjeljak oko 13 sati pokušali smo bezuspješno dobiti ravnateljicu škole Kaštanjer, no, kako nismo uspjeli zovemo policiju i nekom u pulskoj postaji pojašnjavamo što se upravo dogodilo i molimo da upozore odgovorne u školi da onemoguće istrčavanje djece na prometnicu. 

Jučer su, nakon puna dva dana, vrata školskog dvorišta bila širom otvorena. Stoga, mi koji svakodnevno vozimo tom ulicom, javno molimo odgovorne u školi i oko škole da vrata zatvore (kao što je bilo ranije) i poprave mrežu kako učenici ne bi istrčavali pred i pod automobile!

Nama je stalo, a trebalo bi biti i onima koji su plaćeni za sigurnost učenika i svih nas.

Treba li se baš uvijek dogoditi tragedija kako bi se nešto poduzelo?!

(iPress)