Spomen ploča istaknutom hrvatskom skladatelju, dirigentu, etnomuzikologu i pedagogu Slavku Zlatiću iz Istre, otkrivena je u petak u Puli, na kući gdje je glazbenik živio i radio, na inicijativu pulske Udruge za očuvanje spomenika na istarske skladatelje.

"Slavko Zlatić predstavlja dragocjenu vrijednost jer je on, inspiriran istarskom narodnom melodijom, stvarao potpuno novi izričaj u klasičnoj glazbi. Ono što je Tamara Obrovac kasnije učinila za fuziju jazza i istarskog melosa to je puno ranije Zlatić učinio za klasičnu glazbu", rekao je predsjednik pulskog Gradskog vijeća Tiziano Sošić na svečanosti otkrivanja Spomen ploče, na zgradi u Ulici Grada Graza 2.

"Pula, kao grad kulture, mora nastaviti vrijedan posao valorizacije memorije znamenitih osoba koje su svojom kulturom i znanstvenim radom intelektualno zadužile naš grad i utjecale na njegov razvoj", dodao je.

O životu i djelu slavnog skladatelja govorila je profesorica Mirjana Grakalić s Muzičke akademije u Puli, podsjetivši da se Spomen ploča postavlja u povodu 25. obljetnice Zlatićeve smrti. U sklopu ove svečanosti odnosno obilježavanja 25. obljetnice smrti Slavka Zlatića, u subotu će se u pulskoj Zajednici Talijana održati koncert pod nazivom "Zlatić za vajk - Zlatić per Sempre" koja je posvećena ovom iznimnom hrvatskom skladatelju iz Istre.

Hrvatski skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog, melograf i glazbeni pisac Slavko Cvijetko Zlatić, (Sovinjak kod Buzeta, 1910. - Pula, 1993.) studij glazbe počeo je na konzervatoriju „Giuseppe Tartini“ u Trstu, kompoziciju je diplomirao 1934. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a nakon diplome djelovao je kao ravnatelj glazbene škole te dirigent orkestra Glazbenoga društva i Pjevačkoga zbora „Jeka s Jadrana“. U bogatom glazbenom radu bio je voditelja Hrvatskog pjevačkog udruženja „Lisinski“, a u ratnim godinama bio je dirigent zbora Centralne kazališne družine ZAVNOH-a. Godine 1946. bio je dirigent Zbora radiotelevizije, glazbeni urednik Radio Zagreba te profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji. Zlatić je bio i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja i član Međunarodnog savjeta za muziku pri UNESCO-u. U Pulu se vratio 1965. gdje je radio kao ravnatelj Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova. Također bio je članom Inicijativnog odbora 1968. u Žminju za osnivanje Sabora Čakavskog pjesništva.

Pripremio je više stotina radijskih emisija, te pisao filmsku i scensku glazbu. Ostavio je u naslijeđe oko 120 skladbi, a područje njegova rada pretežno su bili manji oblici - zborski radovi, popijevke za solo glasove uz glasovir te komorne i kraće orkestralne skladbe. Pripremio je više stotina radijskih emisija, te pisao filmsku i scensku glazbu.

Posebnost netemperirane istarske ljestvice bila je osnovni pokretač stvaralaštva Zlatića, koji je već u djetinjstvu pokazivao veliko zanimanje za narodne instrumente i melodije. Proučivši teorijske i praktične dosege u istraživanju istarske narodne glazbe svojega uzora i prijatelja Ivana Matetića Ronjgova, njegove vokalne stilizacije istarskih tema proširuju se i na instrumentalne. Zaodijeva ih u odgovarajuće harmonijsko ruho modalnih ljestvica, koje jedino i odgovaraju obilježjima netemperiranog istarskog dvoglasja. U svojem se stvaralaštvu pretežito oslanja na obilježja istarsko-primorske folklorne glazbe, stvarajući na temelju svoje izvorne glazbene zamisli u hrvatskome narodnom duhu.

Slavko Zlatić dobitnik je mnogih nagrada i odlikovanja, među kojima nagrade "Josip Štolcer Slavenski" (1980.) i Nagrade za životno djelo "Vladimir Nazor".

(Hina)