U okviru projekta MI plus, partneri okupljeni u istoimenoj platformi organizirali su konferenciju o javno-civilnom partnerstvu i sudioničkom upravljanju u kulturi: “Izazovi održivosti partnerstava temeljenih na sudioničkom upravljanju” koja je održana 21. i 22. ožujka u palači Soardo Bembo u Općini Bale.

Konferencija je bila namijenjena članovima i zaposlenicima udruga i umjetničkih organizacija, zaposlenicima javnih ustanova u kulturi kojima je osnivač jedinica lokalne ili područne samouprave te zaposlenicima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Svrha konferencije bila je jačanje kapaciteta sudionika u području sudioničkog upravljanja i maksimalne iskoristivosti potencijala javnih infrastruktura.

Na konferenciji su sudjelovali gosti iz Hrvatske te međunarodni predavači, predstavnici udruga, umjetničkih organizacija, ustanova u kulturi i JLS-ova.

Uvodne govore održali su Marino Jurcan, voditelj projekta, Sandi Drandić, zamjenik načelnika Općine Bale te Vladimir Torbica, pročelnik Odjela za kulturu Istarske županije. Jurcan je predstavio ključne ciljeve konferencije, Drandić je goste pozdravio u ime domaćina, a plodonosan rad svim prisutnima zaželio je pročelnik Torbica. Prvi predavač bio je Teodor Celakoski, kulturni radnik i aktivist iz Zagreba koji je govorio na temu „Sudioničko upravljanje u kulturi: sudjelovanje u razvoju lokalne kulture i kulturne politike“. Celakoski je govorio o ključnim točkama i akterima sudioničkog upravljanja te je dao povijesni prikaz odnosa vladajućih i udruga civilnog društva u Hrvatskoj.

 - Sam pojam sudjelovanja politički je deprivilegiran pa čak i karikaturalan. Vladajući ga koriste da udovolje potrebe građana pro-forma, no uglavnom ga suzbijaju i cinični su prema njemu. Glavna ideja iza civilno-javnog partnerstva i suupravljanja je stvoriti balans u neuravnoteženom odnosu između korisnika i upravitelja infrastrukture u kulturi. Civilno-javno partnerstvo politički je koncept koji se porodio na nezavisnoj kulturnoj sceni kao politički zahtjev prema vlasti da se akteri uključe u procese suodlučivanja i upravljanja tom infrastrukturom. S jedne strane imamo institucije u kulturi koje su petrificirane, a s druge scenu nezavisnih prostora koji unatoč dobrom radu nemaju institucionalne mogućnosti, kazao je Celakoski.

On je dodao da je nužno osigurati stabilnost, propulzivnost i dinamičnost civilne scene.

- Jedan od problema je i odnos između civilne scene i institucija koji je često neprijateljski što je nepoželjno jer moramo shvatiti da bez jake institucionalne kulture neće biti niti jake nezavisne kulture. S druge strane trebamo znati da kolektivno upravljanje jednom infrastrukturom od strane civilnog društva s poticajem vlasti ne smije postati ekskluzivno pravo te grupe. Drugim riječima trebaju postojati jasno definirani kriteriji po kojima netko tko nije dio te grupe može pristupiti toj strukturi jer inače smo otvorili prostor za monopolizaciju infrastrukture, kazao je Celakoski i dodao da su glavni akteri civilno-javnog partnerstva nezavisna kultura, državna i lokalna javna uprava te postojeće kulturne institucije.

- U početku su jedino predstavnici nezavisne kulture bili zainteresirani za tu vrstu partnerstva. Lokalne kulturne institucije su benevolentne prema nezavisnoj kulturi u mjeri da besplatno ili za simboličan najam daju svoj prostor za njihove programe, a potom ih prikažu kao svoje što je nepoštena pogodba. Nezavisna kultura je u zadnjih 25 godina napravila velike pomake, a pojedinci su se njom počeli baviti jer su htjeli konzumirati i producirati određene kulturne proizvode kojima se institucionalna kultura nije bavila. Stvorili su se tako nezavisni prostri kulture i klubovi, a danas ih u Hrvatskoj ima 20-ak. Ono što nam sada predstoji je stvaranje nove javne kulture – bottom-up procesa koji podrazumijeva kulturno aktiviranje ljudi, zaključio je Celakoski.

Drugo predavanje na temu „Zajedničko planiranje i upravljanje prostorima: nova generacija civilnih i kulturnih prostora u EU“ održao je Levente Polyak, mađarski urbanist, istraživač te savjetnik u oblikovanju javnih politika. On je prvo govorio o vlastitom radu u različitim gradovima – Budimpešti, Beču i Rimu te o različitim izazovima na koje je u tim gradovima naišao. Levente je tijekom svojeg izlaganja dao brojne primjere dobre prakse suupravljanja javnim prostorima i iz drugih gradova poput Torina i Madrida te o različitim modelima partnerstva predstavnika nezavisne kulture, javne uprave i privatnog sektora.

Uslijedio je panel razgovor „Izazovi sudioničkog upravljanja u praksi“ na kojem su predstavnici SU-a Molekula iz Rijeke, KA-MATRIX-a iz Karlovca, Pogona iz Zagreba, Magacina u Kraljevića Marka iz Beograda, RogLaba iz Ljubljane te MI+-a iz Pule uz moderaciju Suzane Jašić govorili o dosadašnjim vlastitim iskustvima te pozitivnim i negativnim aspektima koje sudioničko upravljanje donosi.

Na kraju prvog dana održano je predstavljanje projekata iz Istre koji su financirani u sklopu poziva Kultura u Centru - potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi, a to su Grad(imo) Rojc Saveza udruga Rojca, DKC Lamparna, L.A.E.-a XXI te Nevidljiva Savičenta Općine Svetvinčenat.

Drugi dan bio je predviđen za vođeni obilazak tvrđava u Balama tijekom kojeg je Sandi Drandić, zamjenik načelnika Općine Bale predstavio i model upravljanja Općine Bale. Uslijedilo je predstavljanje naziva “Prostori sudjelovanja - razvoj programa revitalizacije prostora u javnom vlasništvu kroz partnerstvo OCD-a i lokalne zajednice” Ureda za udruge te predstavljanje MI+ platforme i njenog rada od početaka do danas te o budućim planovima o čemu su govorili članovi Marino Jurcan, predsjednik udruge Metamedij, Marko Bolković, predsjednik udruge Sonitus, Ivana Čehić Rabljenović iz udruge Faro11 i Aleksandra Vinkerlić, ravnateljica Istarske kulturne agencije.

Na kraju drugog dana moderatorica Jašić rezimirala je mišljenja, prijedloge i naglaske svih govornika i sudionika iznijete tijekom konferencije.

- Sudioničko upravljanje je u svim segmentima upravljanja zajednicama jača, a posebice u području kulture. Postoji niz primjera partnerstava javnog i civilnog sektora koji su pridonijeli propulzivnosti i dinamičnosti kulturnog stvaralaštva posebice u području nezavisne kulture. To su primjeri koji nam prikazuju širu dostupnost javnih resursa i boljeg zadovoljenja kulturnih potreba građana. Dugoročno gledano sudioničko upravljanje jača povjerenje u javni i civilni sektor. Razvoj modela upravljanja i sami procesi nisu pravocrtni i probleme treba gledati kao izazove koji se normalno pojavljuju na tom putu i koje treba rješavati na principima suradnje i suodgovornosti, kazala je Jašić.

Ona je dodala da su to živi modeli koji trebaju i stvaraju spiralu kreativnosti u njihovom stalnom prilagođavanju potrebama i kontekstima.

- Nije kreativna samo kultura koja se rađa u takvim prostorima nezavisne kulture već je kreativan i sam proces prilagođavanja modela okolnostima. Ulazak u taj proces podrazumijeva aktivnosti edukacije, međusobne razmjene iskustava i kontinuirano učenje svih aktera za što je nužna jedna određena razina otvorenosti. To je kultura koja spaja, potiče dijalog i uključuje građane, a sinergijom energije sudionika iz područja nezavisne kulture i civilnog društva, iz područja države i jedinica lokalne samouprave te u području kulturnih institucija može se stvoriti jedinstveni sektor kulture. Radi se o novoj javnoj kulturi koja počiva na suodgovornosti i suodlučivanju te horizontalnoj, vertikalnoj i transverzalnoj suradnji na ravnopravnim osnovama. Da bi to bilo moguće mora postojati stabilnost infrastrukture, transparentnost kriterija za uključivanje u modele suradnje kod svih aktera. Da bi taj model suradnje mogao opstati mora počivati i na direktnoj komunikaciji s krajnjim korisnicima, kazala je Jašić.