Štrajkaški odbor Uljanika danas je uputio otvoreno pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović.

Pismo objavljujemo u cijelosti: 

- Poštovani, tijekom godine dana, od kada se zatražilo pokretanje Programa restrukturiranja Uljanik brodogradilišta, uz nekoliko intervencija Vlade RH, predmet je ostao nedorečen. Stoga, radnici Uljanik d.d., Uljanik brodogradilište d.d., Uljanik proizvodnja opreme d.d., Uljanik PIS d.o.o., Uljanik Standard d.o.o., TESU d.d., 3. Maj Brodogradilište d.d. i manjih društava u sustavu Uljanik grupe nalaze se u teškom materijalno financijskom položaju. Problemi Uljanikovih društava prenijeli su se i na dobavljače materijala i kooperantska poduzeća kojima se treba podmiriti dugovanja.

Od oko 4.500 radnika, koji su početkom 2018. godine imali sklopljen ugovor o radu sa Uljanikovim društvima (u daljnjem tekstu čitaj da je uključeno i društvo 3. Maj brodogradilište), zbog proizvodno financijskih problema broj se smanjio na ispod 3300 ugovora o radu.

Većini radnika nije isplaćena razlika plaće od minimalca do punog iznosa za mjesec rujan i listopad, a do kraja tjedna sukladno Kolektivnom ugovoru morala bi se isplatiti i plaća za mjesec studeni, što neće biti urađeno. Radnici ne žele biti socijala koja zavisi od socijalnih pomoći, već žele svojim radom zaraditi plaću. Upravo zato radnici traže riješenja egzistencije kroz rad u inozemstvu.

Sindikati koji djeluju u Uljanikovim društvima pokrenuli su štrajk s namjerom da ukažu na tešku poziciju u kojoj se nalaze Uljanikova društva, odnosno radnici kojima se ne isplaćuju redovna primanja. Ovim putem zahvaljujemo svim građanima RH koji svojim donacijama pomažu radnicima Uljanikovih društava, ali naglašavam da mi želimo svojim radom ostvariti plaću. Za sadašnje stanje u Uljanikovim društvima netko je odgovoran (uprave, direktori..) i ti moraju odgovarati, ali zbog grijeha pojedinaca ne smije ispaštati 4500 Uljanikovih radnika, preko 2000 radnika kooperacije, dobavljači materijala, i svi ostali koji su direktno ili indirektno vezani za Uljanik i njegove radnike.

Upravo znajući da se radom mora zaraditi plaća, dozvolili smo nastavak rada tamo gdje je bilo neophodno potrebno, tamo gdje se odrađuju poslovi koji se mogu u kraćem vremenskom periodu naplatiti. Išli smo i korak dalje te dva tjedna stavili štrajk u mirovanje, očekujući pozitivan pomak na Vladi RH po pitanju Programa restrukturiranja i traženju izvora za isplatu preostalih plaća.

Utjecali smo u izboru novog Nadzornog odbora, koje je kasnije izabralo novu Upravu Uljanik d.d. i na taj način skinuli teret koji smo imali sa starom Upravom. Očekivali smo pomak, pomak kojeg mi nakon niza sastanaka ne vidimo, a što u medijima svojim izjavama potvrduje i ministar gospodarstva, obrta i poduzetništva. Neovisno o tome i dalje dopuštamo da se odrađuju hitni poslovi, ali većina radnika čeka materijal potreban za rad, tako da i prestanak štrajka ne bi značajno utjecao na proizvodnju.

Mi u Štrajkaškom odboru i radnici Uljanikovih društava osjećamo se građanima drugog reda. Da podsjetimo, redovno smo uplaćivali porez i prirez i time punili proračune Općina, gradova, Županije i RH. Devedesetih godina prošlog stoljeća, mnogi uljanikovci su bili branitelji, koji su se borili za slobodu i bolje sutra, za pravičnost i jednakost svih građana RH. Druga brodogradilišta prošla su kroz program restrukturiranja (izuzev Kraljevice) i gotovo su redovito primali plaću neovisno o učinku i poslovanju. Zašto to nije moguće za Uljanikova društva? Sukladno Ustavu, građani RH imaju pravo na rad i plaću. U slučaju Uljanikovaca radnici imaju pravo na rad, ali ne i na plaću. Zašto nas se mjesecima drži u neizvjesnosti? Zašto se uvjerava javnost da se želi zadržati brodogradnja, brodogradilišta u Puli i Rijeci, ali pomaci u rješenjima su neznatni? Zašto se stalno traži tjedan dva za rješenje programa restrukturiranja, a prošlo je od odabira strateškog partnera oko 8 mjeseci. Možemo još mnogo toga nabrajati.

Među radnicima ima onih koji ne podržavaju niti jednu političku opciju, ali i onih koji podržavaju HDZ, IDS, SDP i druge političke opcije. Ne želimo da se prepucavanje stranaka događa preko leđa radnika. Zar Vi želite da za predstojeće blagdane građani Istre i Rijeke kopaju po kontejnerima tražeći plastične boce, koji otpadak hrane ili obuće? Zar vi hoćete da se svakodnevno događaju deložacije i da građani RH postaju građanima zemalja zapadne Europe? Zar se lokalna i državna politika zalažu za uništenje gotovo posljednjeg realnog sektora u RH, a da se umjesto njih grade hotelska naselja? Zar oni koji ostanu trebaju raditi kao robovi u hotelima koji godišnje rade tri mjeseca, a da istovremeno nemaju pravo okupati se u Jadranskom moru, jer se kupanje mora platiti koncesionaru?

Da ne dužimo. Gospođo Kolindo Grabar Kitarović i gospodine Andrej Plenković mi tražimo da nam se omogući rad od kojeg možemo dostojanstveno živjeti. Ne želimo milostinju nego svoje plaće. Ne želimo da nam djeca odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo. Želimo raditi i živjeti u RH. Zar su naši zahtjevi toliko veliki i neostvarljivi? Ako smatrate da smo i mi građani RH, te imamo ista prava kao i drugi građani RH, naložit ćete da se odredi rok do kojeg Vlada RH treba prihvatiti Program restrukturiranja te njegovu hitnu primjenu kako bi se ubrzo krenulo s podmirivanjem svih dugovanja prema radnicima, kooperaciji, dobavljačima materijala i brodovlasnicima. Na taj način omogućit će se normalan rad radnika, povratak dijela radnika neophodnih za odrađivanje poslova, dostojanstvenu proslavu predstojećih blagdana... Zakone usvaja Sabor, a Vlada ih uobičajeno izrađuje i prilaže. Stoga vi donosite zakone, pa neka zakoni budu u interesu svih građana RH, a ne pojedinaca. Vaše očitovanje očekujemo u kraćem vremenskom periodu. Voljeli bismo da to bude do kraja tjedna. Uz poštovanje, navodi se u otvorenom pismu koje u ime Štrajkaškog odbora potpisuje Boris Cerovac. (iPress/ilustracija facebook)