Psihoza neizvjesnosti nadvila se nad zadnjim preostalim industrijskim bastionom Rijeke, kao i prije pet godina.

Sada još i gora, jer ovog puta riječkom brodogradilištu i 1.700 duša još uvijek tamo zaposlenih država više ne može i ne smije financijski držati bok. Trećemajski su »bali finili«, druge šanse za bilo što što počinje na »r« i znači »restrukturiranje« više nemaju. Potpore i novac iz državnog proračuna, ako se prihvati plan za Uljanik brodogradilište, isključivo i direktno transferirat će se prema Puli. Država baš i nema nekog izbora. Ili platiti upola manje i podijeliti troškove s Dankom Končarom, kojeg su Istrijani izabrali za svog partnera, ili će blizu 600 milijuna dolara izdanih jamstava automatski stići na naplatu državnom proračunu jer bez ove sanacije Uljanik može samo staviti ključ u bravu. Pulskom, ali i riječkom škveru za koji mnogi slamku spasa vide u talijanskom Fincantieriju, piše Novi list.

Figurirajući kao jedini ponuđači, kao spasitelji, Puljani su u lipnju 2013. godine preuzeli »3. maj« s praktički nula kuna obveza. Trećemajski konto država je od gubitaka očistila kao dječju guzu. Da bi »sjali« i idućih pet godina, i svih godina ubuduće, država je osigurala i isplatila »3. maju« 847 milijuna kuna. Računali smo. Da su kroz cijelo to razdoblje, od sredine 2013. do kraja prošle godine, svih 1.700 zaposlenih na riječkoj lokaciji samo primali plaću i ništa ne radili, trebalo bi im oko 800 milijuna kuna. I još bi im ostalo nešto sitno, za režije hladnog pogona. Čak i kad se oglasila sirena da je Uljanik, taj nacionalni svjetionik brodogradnje, zapravo na strmoglavom putu prema dolje, još uvijek je bilo nekih s one strane Učke koji su s određenom dozom podcjenjivanja govorili o trećemajskom programu barži. No, jedan asfalt-tanker i tridesetak barži koje su riječki brodograditelji imali u knjizi narudžbi kada su ih preuzeli Istrijani, vrijedili su 80-ak milijuna dolara, pored one žive »love« koju je osigurala država.

A gdje je danas 3. maj? Gubitak u prva tri mjeseca ove godine gotovo 22 milijuna kuna, kratkoročnih obveza 284 milijuna kuna, od čega dobavljačima i kooperantima 176 milijuna. Svota od 523 milijuna kuna, koje su trećemajski direktori tako olako pozajmljivali drugim društvima unutar Uljanik grupe i pulskom brodogradilištu »uporno« stoji već kvartalima unazad, ne smanjuje se ni kune. Nakon podužeg vremena, sredinom svibnja očekuje se i najavljuje porinuće broda za prijevoz automobila u riječkom škveru. Porinuće s okusom gorčine jer je ta novogradnja, kažu nam trećemajci, trebala biti porinuta još u ljeto prošle godine. Svega se dva broda vode kao poslovi i ugovori »3. maja«, doznajemo od povjerenika Sindikata metalaca Juraja Šoljića, koji koristi svaku priliku da u maniri sada već čuvene, pita »Di su pare?«.

Ostale tri novogradnje, dodaje ovaj sindikalist, riječko brodogradilište radi kao podizvođač za Uljanik holding, što upućuje da se Rijeci plaća samo rad i potrošni materijal, opširnije donosi Novi list